Uživam u šetnji parkom pored mog kuće u sunčan dan. Udaljenost ima mesto sa sjajnom klupom ispod jednog velikog, starog drveta. Ova parkovska klupa je najbolja za razmišljanje. Šuma krošnji zelenih listova iznad glave pruža hladovinu među granama. Sedeći na klupi, osećam se mirno i smireno. Vidim cveće u našem vrtu kako cveta i mogu da čujem slatke pesme ptica. To je mesto gde mogu da budem miran i da razmišljam o stvarima koje me čine srećnim
Ponekad kada sedim na klupi, vidim prijatelje koji prolaze. Oni se zaustave i pozdrave, pa zatim sede pored mene. Tokom večere pričamo o našem danu, delimo glupave viceve i ponekad se smejemo." Povremeno, i nepoznati ljudi sede na klupu. Oni обивена седишта pričaju sa mnom o svom životu, snovima i uspomenama. Neverovatno je koliko jedna drvena klupa može da skupi ljude i da im dâ osećaj zajednice i prijateljstva. Svaki put kada napustim klupu, osećam se srećno i povezano sa ljudima oko sebe.
Имао сам клупу јуче у парку, била је добро коришћена, уморна али је стајала тамо тихо из дана у дан гледајући како свет пролази. Гледала је како деца трче око ње, љубавни парови држе се за руке и како се старији људи споро крећу. Клупа је гледала како годишња доба пролазе, од падања листа у јесен до цветања пролетних цветова. tapaciranje nameštaja u blizini mene остаје непоколебиво и неповређено, меланхоличан али оптимистичан према животу. Увек се питам шта би клупа рекла да може да говори. Али, за сада сам срећан да само чекам и слушам шапате ветра и рубове листова.
Кретање скромније са осталима у хладу дана, близу места где је ђаво запртио земљу. Седео сам неко време, а затим се вратио још неко време, да ли сам.
Били смо у парку. После напет дан у школи или играјући се са пријатељима, добро је доћи у парк и сести на клупу! Удобно је и опушта ум, тело и душу. Удахнум дубоко и затворим очи, уживајући у топлини сунца на лицу. Дишем и ослобађам се свега стреса и брига. То је тапацирана мебел изненађујуће колико разлике може начинити само неколико минута проведених одмарајући се на клупи, у обнови моје енергије. Захвалан сам што је то оаза мира у једном ведром свету.
Često primetim ljude u parku koji deluju umorno ili tužno. Koračaju pogurenih glava i opuštenih ramena. Ponudim im da sede na klupu pored mene. Ne moramo da pričamo; samo prisustvo nekoga može da te natera da se osećaš malo manje usamljeno.” Klupa произвођач клупа nudi sigurno mesto za svakog ko traži mirno mesto da odmara. Zahvalan sam na miru i sigurnosti koje ona meni, a i drugima, pruža. U svetu ispunjenom obavezama koje moramo da obavimo, osnovno je da stvorimo prostor gde možemo da sednemo, udahnemo i jednostavno budemo. A za mene, to mesto je klupa u parku.